Istraga o smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan sve više se oslanja na iskaze medicinskog osoblja, a svjedočenja pet tehničara i sestara otvaraju niz pitanja o tome šta se tačno događalo u sobi tokom intervencije. Prema informacijama koje je objavio Index.hr, u pokušaju savladavanja pacijenta korišteni su fizička sila, sredstva za vezivanje, lijekovi za smirenje, ali i jastuk kojim je, prema iskazima, bila prekrivena njegova glava.
Zbog toga istražitelji sada pokušavaju rekonstruisati sekundu po sekundu šta se dešavalo u prostoriji, ko je od prisutnih zaposlenika u kojem trenutku preduzimao pojedine radnje i jesu li svi koraci bili u skladu s medicinskim pravilima. Poseban fokus je na tome da li je postupanje prema pacijentu ostalo u okvirima dozvoljene procedure ili je tokom intervencije došlo do prekoračenja.
Dosad prikupljeni iskazi pokazuju da je situacija bila izrazito napeta. Dio zdravstvenih radnika opisuje pacijenta kao uznemirenog i fizički otporanog, dok drugi detalji njihovih svjedočenja otvaraju nova pitanja o načinu na koji je intervencija sprovedena i o tome šta je prethodilo pogoršanju njegovog stanja.
U centru istrage nisu samo pojedinačni postupci, nego i cjelokupna logika intervencije: ko je davao naloge, ko je primjenjivao silu, ko je kontrolisao glavu pacijenta i kako je došlo do toga da se unutar bolničke sobe istovremeno koriste više mjera koje su, prema dostupnim informacijama, trebale služiti smirivanju i zaštiti.
Otpor pacijenta i trenutak kada je situacija izmakla kontroli
Jedna medicinska sestra, koja je bila prisutna tokom intervencije, istražiteljima je opisala pacijenta kao osobu koja se snažno opirala pokušajima savladavanja. Prema njenom iskazu, Periš je bio glasno uznemiren, vikao je, otimao se i fizički reagovao prema medicinskom osoblju koje je pokušavalo obuzdati njegov pokret.
„Periš je vikao da ga oslobode, otimao se, pljuvao i pokušao ugristi kolege“, navela je medicinska sestra tokom ispitivanja.
Ona je pojasnila da pacijent u tom trenutku još nije bio potpuno vezan i da je i sama učestvovala u fizičkom savladavanju. Njena uloga, kako je navedeno u iskazu, bila je da pridržava njegove noge kako bi ostatak tima mogao pravilno postaviti i zategnuti remene za fiksiranje. Takvi detalji danas su važni jer omogućavaju rekonstrukciju tačnog redoslijeda postupaka u prostoriji.
Posebno osjetljiv dio njenog iskaza odnosi se na navode da su ga pojedini kolege udarali tokom savladavanja i da mu je jastukom pritiskana glava. Prema njenim riječima, nakon toga se stanje pacijenta naglo pogoršalo, a ubrzo je uslijedilo kolabiranje.
„Nakon toga pacijent je kolabirao“, izjavila je, opisujući trenutke u kojima je medicinsko osoblje pokušavalo reagovati i pružiti pomoć. Nakon toga su, prema dostupnim informacijama, uslijedili pokušaji reanimacije, a pozvana je i ekipa Hitne pomoći.
Kako je opisan postupak humanog sputavanja
U ispitivanju je posebna pažnja posvećena i postupku koji se u medicinskoj praksi naziva humano sputavanje. Riječ je o intervenciji kojom se pacijentu privremeno ograničava kretanje kada postoji ozbiljna opasnost da bi mogao povrijediti sebe ili druge osobe. Zdravstveni radnici su, prema iskazima, opisivali kako takav postupak izgleda u praksi i koje su njegove osnovne faze.
Jedan od medicinskih tehničara koji je učestvovao u intervenciji rekao je da se Periš tokom pokušaja fiksiranja stalno pomjerao i opirao. Prema njegovom svjedočenju, njegova zadaća bila je da kontroliše pacijentove noge kako bi ostali članovi osoblja mogli dovršiti svoj dio postupka.
„Ja sam mu pokušavao primiriti noge“, rekao je tehničar.
Iz iskaza proizlazi i da takva fiksacija može trajati do četiri sata, ali samo uz obaveznu kontrolu stanja pacijenta. Zato je za istražitelje važno utvrditi ne samo šta je urađeno, nego i kada je urađeno, ko je nadzirao tok intervencije i da li je cijeli postupak bio vođen u skladu s pravilima ustanove.
Jedan od detalja koji je postao dio istrage odnosi se i na položaj bolničkog kreveta. Prema navodima iz dostupnih informacija, na snimcima se vidi da je krevet tokom intervencije bio spušten gotovo do nivoa poda, što odgovara pravilima koja se primjenjuju u ovakvim situacijama. Ipak, to ne odgovara na sva pitanja o tome kako je postupak zaista tekao u prostoru gdje je pacijent zbrinjavan.
Zbog toga istraga ne staje na potvrdi da je dio procedure formalno primijenjen. Ona ide dublje, prema pitanju jesu li svi elementi bili pravilno sprovedeni, da li je neko od osoblja preuzeo previše fizičke sile i kako je sve to uticalo na zdravstveno stanje 32-godišnjeg pacijenta.
Prijetnje, jastuk i dalje provjere koje slijede
Drugi medicinski tehničar tokom ispitivanja je opisao Periševo ponašanje prije nego što je došlo do kolapsa. Prema njegovim riječima, pacijent je glasno vikao, prijetio zaposlenicima i pružao snažan fizički otpor dok su pokušavali da ga fiksiraju.
„Vikao je i prijetio. Govorio nam je da nas je sve zapamtio, da smo muslimani i da će nas sve pobiti“, ispričao je tehničar.
U svom iskazu govorio je i o problemima koji su nastajali prilikom postavljanja remena. Naveo je da su magneti na fiksacijskim trakama pucali, zbog čega su njihovi dijelovi letjeli po prostoriji. Medicinske sestre, prema njegovim riječima, sve vrijeme su bile prisutne i nalazile se u blizini pacijenta, što dodatno pomaže u rekonstrukciji toka događaja.
Poseban dio tog svjedočenja odnosi se na jastuk kojim je, prema njegovim tvrdnjama, Perišu bila prekrivena glava. Tehničar je rekao da je taj postupak uslijedio nakon pljuvanja i pokušaja ugriza kolega, te da je to, kako je naveo, bila nepisana procedura da se smanje moguće ozljede samog pacijenta, ali i da ga se potom fiksira.
„Pljuvao je po nama i pokušavao ugristi kolege. Tada su mu na glavu stavili jastuk. To je bila nepisana procedura da se smanje moguće ozljede samog pacijenta, ali i da ga se nakon toga fiksira“, naveo je.
Upravo taj dio iskaza ostaje među najosjetljivijim tačkama istrage, jer se odnosi na to koliko je dugo jastuk bio na pacijentovoj glavi, na koji način je korišten i ko je donio odluku o njegovoj primjeni. Za istražitelje je jednako važno i pitanje da li je takvo postupanje bilo dopušteno internim pravilima ustanove i odgovara li važećim medicinskim standardima.
Dosadašnji tok postupka pokazuje da je ispitano pet medicinskih tehničara i sestara, a njihova svjedočenja se sada porede međusobno i s drugim dokazima. U paralelnoj fazi istrage četiri medicinska tehničara osumnjičena su za teško ubistvo ranjive osobe, za koje je predviđena kazna do 40 godina zatvora.
Ipak, postupak nije završen. Istražitelji ne isključuju mogućnost proširenja istrage, kao ni promjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela nakon što budu prikupljeni i analizirani svi relevantni dokazi. U narednom periodu očekuje se završetak sudsko-medicinskog i toksikološkog vještačenja, koje bi trebalo pomoći u utvrđivanju uzroka smrti, mogućeg utjecaja primijenjenih lijekova i veze između postupaka tokom intervencije i smrtnog ishoda.
Za sada su upravo iskazi osoblja najvažniji trag u pokušaju da se slože sve okolnosti koje su prethodile smrti 32-godišnjeg pacijenta. U toj slici, koju istražitelji tek sastavljaju, svaka minuta i svaki potez mogu imati težinu koja daleko nadilazi jednu bolničku sobu.
