U današnjem članku pišemo o jednoj neobičnoj i ekstremnoj rutini za izlazak iz kuće, koja dolazi iz najhladnijeg grada na svijetu – Jakutska. Ovaj grad, smješten u Sibiru, poznat je po svojim ekstremnim niskim temperaturama koje dosežu i do -50 stepeni Celzijusa.
Kiun, jutjuberka koja živi u ovom hladnom gradu, podijelila je s nama svoju svakodnevnu pripremu za izlazak, koja zahtijeva mnogo više nego što bismo mi obično pomislili.
Kiun započinje svoje pripreme provjerom temperature, koja danas iznosi -48 stepeni, što za nju i ostale Jakutke nije ništa neobično. „Za nas je to sasvim normalan zimski dan“, objašnjava ona. Život u Jakutsku ne staje zbog hladnoće – ljudi idu na posao, djeca idu u školu, a Kiun je i tog dana odlučila otići u tržni centar. Međutim, kako ona napominje, ako se ne obučeš pravilno u ovakvim uslovima, možeš se doslovno smrznuti za nekoliko minuta.
Rutina se, naravno, počinje slojevima. Kiun prvo oblači helanke, a preko njih stavlja još jedan par. Zatim dolaze vuneni štitnici za koljena, jer je, kako kaže, to potrebno zbog bola u koljenima koji je osjećala u mladosti, kada ih nije štitila dovoljno. Vunene čarape su ključne za dodatnu toplinu i izolaciju, jer čak i najmanji kontakt sa hladnim zrakom može izazvati ozbiljan gubitak topline.
Sljedeći sloj su tople, podstavljene pantalone, koje, kako Kiun kaže, drže noge „nevjerojatno toplima“. Prisjeća se vremena kada je išla u školu, kada je, kako ona kaže, nosila bezbroj slojeva hulahopki, ali hladnoća joj je i dalje probijala noge kao hiljade sitnih iglica. Danas, zahvaljujući napretku u tehnologiji odjeće, ima puno efikasniji način da se grije.
Nakon toga, Kiun oblači tanju jaknu, a zatim debelu zimsku jaknu punjenu guščijim perjem, posebno dizajniranu za arktičke zime. Cijene ovih jakni kreću se između 800 i 1.000 dolara, ali, kako Kiun objašnjava, ni to ponekad nije dovoljno za jakutske temperature. Najtoplija opcija je bunda, koja može koštati i do 6.000 dolara. Ove skupe jakne nisu samo luksuz, već nužnost za preživljavanje u ekstremnim uvjetima.
Posebno se mora obratiti pažnja na zaštitu glave, ruku i stopala. Kiun nosi krznenu kapu, iako priznaje da je ona već dotrajala i da planira kupiti novu, jer vunene kape u ovim ekstremnim uvjetima jednostavno nisu dovoljne. Rukavice koje nosi ukrašene su tradicionalnim jakutskim perlicama, a na nogama nosi krznene čizme koje su nužne jer obične čizme se ovdje smrznu za nekoliko minuta.
Kada je Kiun napokon obučena i spremna, može izaći van. Međutim, sav ovaj napor oko oblačenja, koji traje nekoliko minuta, čini da izlazak iz kuće postane prava mala avantura. „Pet minuta hoda pretvori se u cijelu ekspediciju“, zaključuje ona, dodajući da je nevjerojatno frustrirajuće kada shvatiš da si zaboravio nešto poput mlijeka ili hljeba. Tada moraš ponovo proći kroz cijeli postupak oblačenja.
Rutina za izlazak iz kuće u Jakutsku definitivno nije jednostavna, ali je nužna za preživljavanje u ovakvim ekstremnim uvjetima. Kiun nas podsjeća na snagu i otpornost ljudi koji žive u ovim surovim krajevima svijeta, koji svakodnevno savladavaju hladnoću na način koji je teško zamisliti. Iako sve ovo može djelovati naporno, za njih je to samo dio svakodnevice, a život ide dalje, bez obzira na to koliko je hladno vani.
