Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da će novim vlastima u Srbiji iznijeti stavove rukovodstva RS-a o Bosni i Hercegovini, njenom ustavnom poretku i odnosima između konstitutivnih naroda, istovremeno naglašavajući da saradnja s Beogradom treba da se nastavi uprkos promjenama koje slijede nakon izbora.
Njegove poruke dolaze u trenutku kada se u Srbiji očekuje formiranje novih institucija, a politički odnosi u Republici Srpskoj dodatno su opterećeni prekomponovanjem skupštinske većine. Stevandić je u razgovoru za „Glas Srpske“ govorio o tome kako vidi novi raspored snaga u Narodnoj skupštini RS-a, ali i o pitanjima koja se tiču odnosa prema Sarajevu, međunarodnoj zajednici i budućoj komunikaciji s Beogradom.
Posebnu težinu njegovim izjavama daje činjenica da je tokom predizborne kampanje u Srbiji nastupao veoma oštro prema političkim akterima koji su sada u poziciji da učestvuju u oblikovanju nove vlasti. Upravo zato, najava da će im „objasniti“ kako vidi Bosnu i Hercegovinu otvara i pitanje kontinuiteta, ali i mogućeg preusmjeravanja političkog tona prema susjednoj državi.
Dvotrećinska većina i nova računica u Narodnoj skupštini
Jedna od glavnih tema Stevandićevog istupa bila je nova politička realnost u Narodnoj skupštini Republike Srpske. On smatra da vladajuća koalicija, okupljena oko SNSD-a, sada raspolaže većom parlamentarnom sigurnošću i da to vlastima otvara prostor za stabilnije djelovanje u narednom periodu.
Prema njegovoj ocjeni, dvotrećinska većina nije samo brojka nego politički adut koji omogućava širi manevarski prostor u donošenju odluka. Takva većina, kako je sugerisao, može olakšati procese koje vlast vidi kao važne za institucionalno jačanje Republike Srpske i za njeno djelovanje unutar složenog ustavnog okvira Bosne i Hercegovine.
Posebno se osvrnuo na dvojicu poslanika koji su napustili opozicione redove i priključili se vladajućoj većini. Taj potez izazvao je vidno nezadovoljstvo opozicije, ali Stevandić ga tumači kao političku odluku ljudi koji su, kako je rekao, prepoznali šta smatraju nacionalnim interesom.

Stevandić je poručio da nova većina ne bi trebalo da služi za produbljivanje sukoba, nego za institucionalno jačanje i prostor za pregovore. U njegovom tumačenju, prioritet je dovršetak konstituisanja institucija i osiguravanje političke stabilnosti, posebno u pitanjima koja se odnose na djelovanje predstavnika Republike Srpske na državnom nivou.
Šta očekuje od nove vlasti u Beogradu
Znatnu pažnju u intervjuu zauzeli su odnosi Republike Srpske i Srbije, koje Stevandić vidi kao jedno od ključnih političkih pitanja u narednom periodu. Iako se u Srbiji očekuju promjene u strukturi vlasti, on smatra da bi saradnja između Banje Luke i Beograda trebalo da ostane neprekinuta i funkcionalna.
Njegove izjave upućuju na namjeru rukovodstva Republike Srpske da uspostavi komunikaciju s novim političkim predstavnicima Srbije, bez obzira na ranije razlike i oštre riječi iz kampanje. Stevandić je najavio da će tim sagovornicima pokušati prenijeti stavove vlasti RS-a o Bosni i Hercegovini, njenom uređenju i odnosima između tri konstitutivna naroda.
U tom kontekstu posebno je naglasio da budućnost BiH, prema njegovom mišljenju, mora biti zasnovana na dogovoru tri konstitutivna naroda, a ne na jednostranim političkim interpretacijama. Direktno je spomenuo i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, čije je stavove suprotstavio principu zajedničkog odlučivanja.
Kritike na račun Schmidta i spor oko domaćeg odlučivanja
Stevandić se u intervjuu osvrnuo i na međunarodnu zajednicu, posebno na instituciju visokog predstavnika. Najviše kritika uputio je Christianu Schmidtu, za kojeg tvrdi da svojim djelovanjem doprinosi stvaranju političkih napetosti i produbljivanju kriza u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovom viđenju, ključna pitanja trebalo bi da rješavaju domaći politički predstavnici, kroz dijalog i dogovor, bez nametanja rješenja izvana. Istakao je da vlast Republike Srpske, kako tvrdi, nije protiv razgovora s predstavnicima Bošnjaka i Hrvata, ali da takvi razgovori moraju biti vođeni bez spoljnog diktata.
Takav pristup uklapa se u dugogodišnje političke zahtjeve rukovodstva Republike Srpske, koje osporava dio odluka i intervencija visokih predstavnika. Istovremeno, spor oko uloge međunarodnih institucija i primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma ostaje jedna od najosjetljivijih tačaka političkog života u Bosni i Hercegovini.
Stabilnost, investicije i poruka o skupštinskoj atmosferi
Govoreći o širem političkom i ekonomskom okviru, Stevandić je naglasio da građani prvenstveno očekuju mirno okruženje, predvidljive institucije i prostor za svakodnevno normalno funkcionisanje. U njegovoj interpretaciji, stabilnost je direktno povezana s mogućnošću novih ulaganja i s time kako vlast komunicira s javnošću i partnerima.
Posebno je istakao da je potrebno stvarati uslove za investicije, jer ekonomska sigurnost, prema njegovim riječima, ne može biti odvojena od političkih odnosa i rada institucija. U njegovom izlaganju jasno se osjetila ideja da se politička stabilnost ne mjeri samo brojem glasova u parlamentu, nego i atmosferom koja se stvara oko institucija.
Govorio je i o tome kako bi Narodna skupština Republike Srpske trebalo da izgleda u praksi. Po njegovom stavu, parlament ne bi smio biti prostor za incidente, međusobne provokacije i političke predstave, nego institucija u kojoj se raspravlja odgovorno, čak i kada su stavovi vlasti i opozicije duboko suprotstavljeni.
Upravo ta napetost između želje za institucionalnom stabilnošću i ranijih oštrih političkih poruka prema Srbiji i Bosni i Hercegovini ostaje jedna od najzanimljivijih tačaka njegovog nastupa. Dok govori o saradnji, dijalogu i dogovoru, u pozadini ostaje i činjenica da je tokom kampanje koristio izrazito tvrdu retoriku prema onima s kojima sada treba uspostaviti novu vrstu komunikacije.
Stevandić u najnovijem intervjuu nije detaljno objašnjavao svoje ranije izjave, niti je precizirao hoće li zauzeti drugačiji ton prema političarima koje je ranije nazivao „blokaderima“, „autošovinistima“, „srbofobima“ i „stranim plaćenicima“. Umjesto toga, fokus je stavio na institucionalnu saradnju i poruku da stavovi Republike Srpske o Bosni i Hercegovini, Dejtonskom sporazumu i unutrašnjim odnosima moraju biti preneseni novim sagovornicima u Beogradu.

















