U vremenima kad se čini da su svijet obuzeli rat i nemar, pojave se priče koje podsjete koliko je ljudskost snažna i koliko ljubav može promijeniti ne samo jedan, već više života. Jedna takva priča dolazi iz ratnog Sarajeva, iz 1992. godine, kada je italijanski novinar Franko Di Mare, tada kao ratni izvještač, donio odluku koja će zauvijek promijeniti njegov život – i život jedne napuštene djevojčice.
- U jeku rata, dok su granate rušile zgrade i ljudi bježali spašavajući goli život, Franko je posjetio sirotište koje je bilo pogođeno eksplozijom. Tamo je, među pepelom, dimom i tišinom, ugledao oči male djevojčice. Bila je to beba od samo godinu i po dana, još uvijek u pelenama. Tog trenutka, kako je kasnije govorio, desilo se nešto neobjašnjivo. Njihov susret nije bio slučajan – prepoznavanje je bilo uzajamno.
Tada već zreo čovjek, u braku, sa karijerom u usponu, Franko nije mogao da ostavi djevojčicu tamo. Sa suprugom Aleksandrom i uz pomoć Crvenog krsta, pokrenuo je proces usvajanja. Njeno ime postalo je Stela, a ona je postala njihova kćerka – ne iz sažaljenja, već iz one najdublje povezanosti koju samo srce može prepoznati.
- Iako je tokom života zadržana daleko od očiju javnosti, poznato je da je Stela danas uspješna i obrazovana žena, diplomirala je ekonomiju i živi svoj život dostojanstveno, pod okriljem ljubavi i pažnje koju joj je pružio čovjek koji joj nije bio biološki otac, ali je bio njen pravi otac po izboru.
Franko je godinama govorio o svom iskustvu sa Stelom u rijetkim, ali duboko emotivnim intervjuima. Jednom je rekao: „Ona je mene spasila. U trenutku kad sam bio izgubljen, ona me je vratila vjeri i ljubavi. Zbog nje sam shvatio da Bog postoji.“ Iako mu se brak kasnije raspao, odnos prema Steli nikada se nije promijenio. Ostala je središte njegovog svijeta.
U svojoj knjizi „Ne pitaj zašto“, Franko je opisao svoje emocionalno putovanje, ne samo kao novinara, već i kao čovjeka koji je, usred rata, pronašao snagu da vjeruje u ljubav, uprkos svemu. Početak knjige, gotovo poetski, odražava njegovu duboku vezu sa Sarajevom: „Moji korijeni se nalaze u vodama Pozilipa i Miljacke…“ Izričaj čovjeka koji više nije bio samo Italijan, već i, na neki način, Sarajlija po duši.
- Ono što je ovu priču dodatno činilo izuzetnom jeste činjenica da je Franko, iako poznato lice italijanskog novinarstva, Stelu uvijek štitio od javnosti. Njeno djetinjstvo i mladost prošli su bez medijske pompe, sa mnogo pažnje i poštovanja prema njenoj privatnosti.Na pitanje zašto je usvojio dijete iz Sarajeva, Franko nikada nije dao racionalan odgovor. „Ljubav ne traži objašnjenje. To dijete nije bilo krivo ni za šta, a ja nisam mogao da je ostavim. Birali smo jedno drugo,“ rekao je u jednom intervjuu. I u tome je suština – da neke odluke ne dolaze iz glave, već iz srca koje zna više nego što mi umijemo da objasnimo.
Nažalost, Franko Di Mare je preminuo u maju 2024. godine, nakon višegodišnje borbe s mezoteliomom, teškom bolešću pluća. Njegova smrt je za Stelu, kao i za mnoge koji su poznavali njegov rad i život, bila težak trenutak. No, ono što je ostalo iza njega nije samo naslijeđe u svijetu novinarstva, već i priča o dubokoj i bezuslovnoj ljubavi.
- Ova priča nije samo hronika jednog usvojenja. Ona je svjedočanstvo o tome kako ljudi, čak i u najmračnijim vremenima, mogu da donesu svjetlo – i to ne malo, već ono koje sija cijeli život. Franko je postao otac bez da je to planirao, bez priprema i predumišljaja. Njegovo srce odlučilo je umjesto njega. I kako sam kaže – „u ljubavi nema odgovora“.
Njegov čin ostaje primjer da istinska veličina čovjeka ne dolazi iz profesije, slave ili novca, već iz sposobnosti da vidi i osjeti ono što drugi zanemaruju. Stela je danas žena zahvaljujući čovjeku koji nije mogao da je ostavi, a svijet je bogatiji za priču koja nikada ne bi smjela biti zaboravljena.
Ako želiš ovaj tekst u formatu za štampu, blog, naraciju ili drugi stil – mogu to odmah urediti.
