Krtice se mogu udaljiti iz vrta bez grubih zahvata, a upravo na tome se zasniva niz prirodnih metoda koje mnogi vrtlari koriste kada se na travnjaku, u gredicama ili oko mladih sadnica počnu pojavljivati novi krtičnjaci.
Iako ove životinje često izazivaju frustraciju zbog humki koje ostavljaju za sobom, riječ je o stvorenjima koja veći dio života provode pod zemljom, hrane se sitnim organizmima iz tla i u nekim slučajevima čak doprinose prozračivanju zemlje.
Problem, međutim, nastaje onda kada se njihovo prisustvo pretvori u svakodnevicu. Tada više nije riječ samo o nekoliko humki koje kvare izgled okućnice, nego o stalnom kopanju koje može ometati rast biljaka, narušiti raspored u cvjetnim gredicama i otežati održavanje travnjaka. Zbog toga se sve više ljudi okreće rješenjima koja ne podrazumijevaju uništavanje životinje, već pokušaj da je se navede da potraži mirnije područje.
Takav pristup traži strpljenje. Krtice ne reagiraju na isti način kao štetnici koje je moguće ukloniti jednim potezom, jer njihovo podzemno kretanje uključuje složenu mrežu hodnika, a jedan tretman rijetko donosi trajan rezultat. Upravo zato je važno razumjeti kako se kreću, zašto se vraćaju i na koji način se mogu prepoznati aktivni tuneli prije nego što se bilo koja metoda primijeni.
Kako krtice žive ispod zemlje
Krtice najveći dio dana provode ispod površine tla, gdje grade hodnike različite namjene i stalno istražuju prostor u potrazi za hranom. Njihovi tuneli nisu uvijek jednako duboki: dio mreže nalazi se plitko, tik ispod površine, dok se drugi dijelovi mogu protezati znatno dublje. Taj podzemni sistem dovoljno je prostran da životinji omogući brzo kretanje i obilazak većeg područja.
Jedna krtica može koristiti prilično veliko područje, a to znači da uklanjanje jednog krtičnjaka ne mora značiti i kraj problema. Ako je sistem hodnika aktivan, nova izbočena zemlja može se pojaviti nekoliko metara dalje, ponekad i vrlo brzo nakon što je prethodni trag izravnan. Zato mnogi vrtlari dolaze do zaključka da je korisnije pratiti dinamiku kretanja nego samo poravnavati površinu.
Posebno je važno znati da krtica u potrazi za hranom ne miruje dugo na jednom mjestu. Intenzivno kopanje omogućava joj da u kratkom periodu napravi velik broj tunela, zbog čega se može steći utisak da se novi krtičnjaci pojavljuju gotovo preko noći. Iz tog razloga se svaka ozbiljnija metoda mora oslanjati na prepoznavanje aktivnih mjesta, a ne na nasumično tretiranje cijelog vrta.
Zbog prirode njihova kretanja, borba protiv krtica najčešće nije jednokratan posao. Uklanjanje jedne humke ne znači mnogo ako životinja u blizini već koristi drugi izlaz ili pravi novi prolaz. Zato je smislenije posmatrati gdje se tlo ponovo podiže i gdje se pojavljuju svježi tragovi aktivnosti, jer se upravo tamo krije odgovor na to koji dio podzemne mreže je još uvijek u upotrebi.
Metoda s vodom i provjera aktivnih krtičnjaka
Jedan od jednostavnijih pristupa koji se tradicionalno koristi za uznemiravanje krtica oslanja se na vodu. Prije nego što se bilo šta uradi, potrebno je utvrditi koji su krtičnjaci stvarno aktivni. To se može učiniti tako da se u večernjim satima postojeći humci poravnaju, odnosno da se zemlja pažljivo nagazi ili izravna.
Sljedećeg jutra pregled terena otkriva gdje se ponovo pojavila izbačena zemlja, što je jasan znak da se ispod površine nalazi aktivan hodnik.
Kada se takvo mjesto pronađe, u otvor krtičnjaka može se postaviti crijevo za vodu i pustiti umjeren mlaz. Ideja nije potapanje cijelog vrta, nego stvaranje uslova koji će krticu omesti i navesti je da potraži drugi prostor. Ipak, ovaj postupak ne treba shvatiti kao trenutno rješenje, jer se podzemna mreža hodnika često nastavlja u drugim pravcima, pa životinja može jednostavno otići dublje ili se preusmjeriti na drugi dio svog područja.
Zato se voda koristi kao dio šireg pristupa, a ne kao jedino sredstvo. U praksi je mnogo važnije pratiti reakciju tla u narednim danima i vidjeti pojavljuju li se novi krtičnjaci na istom ili drugom dijelu parcele. Ako se aktivnost seli prema rubovima vrta, to može značiti da krtica traži manje uznemireno područje.
U mnogim slučajevima upravo je upornost ono što pravi razliku. Ako se mjesto tretira samo jednom, efekat može biti kratkotrajan. Ako se aktivni hodnici redovno prate i ponovo tretiraju, krtica počinje izbjegavati dio zemljišta koji joj više ne odgovara. To ne donosi brzu promjenu, ali može postupno smanjiti štetu na osjetljivim dijelovima vrta.
Mirisi koji mogu djelovati kao prepreka
Osim vode, često se koriste i intenzivni mirisi. Logika ove metode jednostavna je: u aktivni hodnik postavlja se supstanca jakog mirisa kako bi krtica taj dio mreže počela izbjegavati. Među sastojcima koji se često spominju nalazi se ricinusovo ulje. Prema navedenom načinu pripreme, nekoliko kašika ricinusovog ulja može se pomiješati s približno litrom vode, a zatim se takva smjesa nanosi oko aktivnog krtičnjaka.
Postoji i praktična varijanta u kojoj se komad tkanine natopi tom smjesom pa se zatim postavi u otvor aktivnog tunela. Na taj način miris ostaje koncentrisaniji na mjestu gdje se životinja kreće, što može povećati vjerovatnoću da će se prostor početi izbjegavati. I ovdje vrijedi isto pravilo kao i kod drugih prirodnih rješenja: tretman treba ponavljati, posebno nakon kiše ili obilnog zalijevanja, jer se mirisi s vremenom gube.
Sličan princip koristi se i kod limuna. Jaka citrusna aroma može se iskoristiti tako što se komad vate ili krpe natopi svježim limunovim sokom i postavi u hodnik. Dodatno, u otvor se može staviti i komad kore limuna. Budući da se organski materijal razgrađuje, a miris s vremenom slabi, i ovu metodu treba povremeno obnavljati kako bi zadržala određeni učinak.
Bijeli luk se također često navodi kao prirodna pomoć. Može se saditi na više mjesta u bašti, naročito uz dijelove koje želite dodatno zaštititi. Druga mogućnost je da se čeno bijelog luka presječe na pola i položi u zemlju blizu aktivnih tunela. Ako se koristi na ovaj način, važno ga je povremeno zamijeniti kako bi miris ostao dovoljno izražen.
Ni ova metoda ne djeluje svugdje jednako, posebno ako je čen postavljen predaleko od mjesta gdje krtica stvarno prolazi. Zato se preporučuje rasporediti ga na više tačaka, čime se stvara širi mirisni pojas. U kombinaciji s drugim blagim sredstvima, bijeli luk može biti dio šire strategije koja čini prostor manje privlačnim za dugotrajan boravak.
U praksi, najosjetljiviji dijelovi okućnice obično su travnjaci, cvjetne gredice, povrtnjaci i zone oko mladih biljaka. Tamo se šteta najbrže uočava, pa je korisno redovno poravnavati zemlju i pratiti pojavu svježih humki. Kada se aktivnost prati u kontinuitetu, lakše je pogoditi pravo mjesto za primjenu metode i izbjeći nepotrebno tretiranje cijelog vrta.
Takav način rada ne donosi dramatične rezultate preko noći, ali upravo zbog toga često djeluje najprirodnije. Vrt ostaje sačuvan, zemlja se ne uništava, a krtice se, ako im prostor postane previše neugodan, postupno povlače prema drugom dijelu svog podzemnog svijeta.
