Doktor Rajović je poznati stručnjak u Srbiji koji daje jak korisne savjete roditeljima o vaspitanju djece. U jednoj emisiji je govorio o štetnoj navici mnogih da uspavljuju dijete.
Roditelji često ne shvaćaju koliko je fizičko kretanje bitno za razvoj djece, pa su mnogi skloni pogrešnim zaključcima kada njihovo dijete pokazuje prekomjernu energiju ili nemir. Iako se takvo ponašanje obično pripisuje razmaženosti, stvarni razlog može biti jednostavniji – djeca imaju prirodnu potrebu za kretanjem koju ne smiju zanemariti. Stručnjaci za dječji razvoj već dugo naglašavaju važnost fizičkih aktivnosti za djecu, jer su one ključne ne samo za fizičko zdravlje, već i za emocionalnu i intelektualnu stabilnost.
Moderni način života često onemogućava djecu da se slobodno kreću i igraju, što ima dugoročne posljedice na njihov razvoj. Kroz igru i fizičke aktivnosti djeca ne samo da troše energiju, nego također razvijaju važne vještine kao što su koordinacija, koncentracija i sposobnost snalaženja u prostoru. Često roditelji misle da je dječja potreba za kretanjem samo rezultat njihove nemirnosti, no to je zapravo prirodna reakcija tijela koje traži fizičku aktivnost za razvoj.
Puzanje je jedan od ključnih trenutaka u razvoju djeteta, ali mnogi roditelji zanemaruju tu fazu, pritiskajući djecu da što prije prohodaju. Puzanje, međutim, nije samo prijelazno razdoblje prije hodanja; ono je ključno za razvoj koordinacije ruku i nogu, jačanje mišića i izgradnju osjećaja za ravnotežu. Ako dijete preskoči ovu fazu, može doći do problema s hodanjem, a također može kasnije imati problema s orijentacijom i ravnotežom.
- Nadalje, kada djeca ne mogu dugo ostati mirna ili često skaču i trče, roditelji to često smatraju nepoštovanjem, dok zapravo to nije ništa drugo nego fiziološka potreba djeteta da se pokreće. Nisu svi problemi s ponašanjem rezultat lošeg odgoja; ponekad je uzrok u jednostavnoj fiziološkoj potrebi koja nije zadovoljena. Djeca koja nemaju dovoljno prilika za fizičke aktivnosti mogu postati nemirna i imati problema sa spavanjem ili koncentracijom. Nisu “loša” ili “razmažena”, već im jednostavno nije omogućeno da nađu izlaz za svoju prirodnu potrebu za pokretom.
U današnjem društvu, gdje djeca provode puno vremena pred ekranima, njihova fizička aktivnost drastično opada. Iako se nakon gledanja televizije ili igranja igara na računaru djeca mogu osjećati umorno, to zapravo nije umor uzrokovan fizičkom aktivnošću. Telo nije prošlo kroz potrebni proces opterećenja i oporavka, što može dovesti do nesanice i frustracija. Djeca koja se više kreću, trče, igraju na otvorenom i istražuju prostor oko sebe, obično imaju mirniji san jer su fizički iscrpili svoju energiju na zdrav način.
Za djecu je ključno da imaju prostor za igru i kretanje koji nije uvijek organiziran ili pod nadzorom. Nisu im potrebni stalni “pametni” sadržaji niti kontrolirane aktivnosti. Dovoljno je da se igraju sa svojim vršnjacima, voze bicikl, trče, penju se, skaču ili jednostavno hodaju po vanjskom prostoru. Takve aktivnosti ne samo da razvijaju njihovu fizičku izdržljivost, već i socijalne vještine i sposobnost donošenja odluka. Pored toga, učit će kako se nositi s neuspjesima i razvijati upornost u prevladavanju prepreka.
Iako je roditeljstvo danas često preplavljeno visokim očekivanjima i zahtjevima, osnovni element roditeljske skrbi trebao bi biti omogućavanje djetetu slobode za igru, fizičko kretanje i istraživanje. Kroz to dijete uči kako se nositi sa životom i postaje emocionalno stabilno, fizički zdravo i samosvjesno.
Iako nije lako balansirati odgovornosti i slobodu, ključno je omogućiti djeci da se kreću jer će to donijeti dobrobit za njihovo zdravlje, sreću i razvojnu ravnotežu. Na kraju, djeca koja imaju dovoljno fizičkog kretanja i igre bit će spremnija suočiti se sa životnim izazovima i razviti se u emocionalno stabilne osobe.
