Kada je Josip Broz Tito preminuo u maju 1980. godine, njegova smrt nije samo označila kraj jednog života, već i kraj jedne epohe. Tito, koji je za mnoge bio simbol stabilnosti, jedinstva i snage, iza sebe je ostavio zemlju koja se suočavala s neizvjesnošću.
- Vijest o njegovoj smrti proširila se brzinom koju je teško opisati, a iza nje ostala je tišina koja je govorila više od svih riječi. Iako su svi znali da je njegovo zdravlje bilo ugroženo, malo ko je bio spreman na ovaj ishod. Čovjek koji je desetljećima bio na čelu države, simbol vlasti i ujedinjenja, napustio je ovaj svijet i ostavio za sobom prazninu.
Tito je bio čovjek kojeg je gotovo cijela zemlja poznavala, voljela i poštovala, a ipak su iza njega ostale brojne tajne i neodgovorena pitanja, koja nisu prestajala intrigirati čak ni decenijama nakon njegove smrti. Njegovo zdravlje počelo je slabiti još krajem sedamdesetih godina.
- Problemi sa srcem, visok krvni pritisak, ateroskleroza i dijabetes postajali su sve izraženiji, a sve to otežavalo je njegovo zdravlje. Međutim, najveća komplikacija bila je gangrena na nozi, koja je zahtijevala hitnu amputaciju u januaru 1980. godine. Iako je to bio jedini način da se spasi život, operacija nije dala rezultate. Tito je bio iscrpljen, a njegovo tijelo nije imalo snage da se oporavi. Od tada, njegovo zdravstveno stanje samo je nastavilo da se pogoršava.
Na samrti, dok je bio okružen ljekarima i najbližim saradnicima, Tito nije mogao komunicirati s okolinom. Njegova svijest bila je povremeno prisutna, ali vrlo kratko. Ipak, jedan trenutak, jedan kratak trenutak svijesti, zabilježen je kao povijesni trenutak. Ljekar koji je bio prisutan u tim trenucima, svjestan značaja tih trenutaka, zapisao je posljednje riječi koje je Tito izgovorio.
- Iako mnogi nisu vjerovali da će se išta saznati, ljekar je odlučio podijeliti ono što je zapamćen u svojim bilješkama. Tito je, prema njegovim riječima, u trenutku kada je bilo jasno da neće preživjeti, izgovorio: „Šta sve ovo treba da znači!“ Te riječi, koje su se činile jednostavne na prvi pogled, ostavile su snažan utisak na sve prisutne. Nisu bile političke, nisu bile dio govora, već su bile izraz unutrašnjeg pitanja jednog čovjeka koji je suočen s vlastitim krajem.
Bez obzira na sve što je Tito predstavljao, ovaj trenutak je pokazao da, u trenutku života kada je suočen sa neizbježnim, on ostaje samo čovjek – sa svojim pitanjima, nesigurnostima i slabostima. Tokom tih poslednjih dana, aparatima je bilo omogućeno da održavaju osnovne životne funkcije, ali ona prava nada bila je nestala. Početak maja 1980. godine donio je tiho umiranje jednog velikog lidera.
Iako je bio okružen najbližim saradnicima i ljekarima, te poslednje dane Tito je proveo bez ikakvih političkih poruka. Njegova smrt, kao i mnoge stvari u njegovom životu, bila je obavijena velom tajne i neizvjesnosti. Sahrana je postala jedan od najvećih događaja tog vremena, kada su lideri cijelog svijeta došli da odaju počast čovjeku koji je ne samo oblikovao istoriju svoje zemlje, već i geopolitiku cijele Jugoslavije. I dok su svi prisutni dolazili da odaju počast, ljudi su stajali u tišini, sa dubokim poštovanjem prema životu koji je bio ispunjen velikim i malim stvarima.
- Danas, 36 godina nakon njegovog odlaska, Tito je i dalje tema mnogih rasprava, ali i divljenja. Njegove poslednje riječi ostale su enigma koju su ljudi interpretirali na različite načine. Mnogi su ih smatrali znakom zbunjenosti, drugi kao pitanje upućeno vlastitoj sudbini, a neki čak kao trenutak najdublje ljudske slabosti. No, ono što je sigurno, je to da njegove poslednje riječi nisu bile velike niti monumentalne, već ljudske. Suočen s vlastitim krajem, Tito je postao tek običan čovjek koji se pitao o svojim neostvarenim pitanjima.
Ove poslednje riječi govore o prolaznosti, o tome kako je Tito, kao i svi mi, bio suočen s vremenom koje ne može stati. Iako je njegova smrt bila kraj jedne epohe, priča o njegovim poslednjim trenucima podsjeća nas na to da, uprkos svemu što postignemo u životu, na kraju ostajemo samo ljudi. Možda je upravo u toj tišini koja je uslijedila nakon njegovih poslednjih riječi i krije najveća istina koju smo svi u životu morali prihvatiti: svi imamo svoj kraj, i svi dolazimo do tog trenutka kad je pitanje više od odgovora.
Za domaće izvore, priča o Titu i njegovim poslednjim trenucima bila je predmet mnogih novinskih članaka i analiza. Tako su i najpoznatiji istorijski izvori u bivšoj Jugoslaviji i danas još uvijek predmet brojnih polemika. Poznati novinar, Dušan Kovačević, u svom eseju iz 1981. godine, detaljno je analizirao uticaj Tita na narod, uključujući i te njegove poslednje dane, gdje je temeljito objasnio duboke političke promjene koje su nastale nakon njegove smrti. Takođe, izvještaj sa Titeove sahrane iz 1980. godine, koji je objavljen na balkanskim portalima, također je došao do novih spoznaja o Titovom naslijeđu.
