Mural posvećen Ratku Mladiću u centru Bijeljine ponovo je oštećen, a preko njegovog lika iscrtani su novi simboli, među kojima se posebno izdvaja srp i čekić nacrtan bijelom bojom na lijevoj strani fasade. Portret je precrtan, a javna površina na kojoj se mural nalazi još jednom je postala mjesto intervencije nepoznatih osoba.
Ovaj potez nije prvi takve vrste na toj lokaciji. Mural koji prikazuje nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske već je ranije bio na meti, zatim obnovljen, pa ponovo izmijenjen. Zbog toga se priča o jednom oslikanom zidu u Bijeljini pretvara u ponavljajuću javnu raspravu o tome šta takvi prikazi znače u prostoru koji dijele različita sjećanja, politički stavovi i iskustva rata.
Za sada nisu poznate okolnosti pod kojima je mural oštećen, niti ko je tačno učestvovao u ovom činu. Ono što je vidljivo jeste da je prvobitni izgled značajno izmijenjen: Mladićevo lice je precrtano, a preko fasade su dodani znakovi koji nose vlastitu simboliku i dodatno pojačavaju kontroverzu oko ovog javnog prikaza.
Srp i čekić, koji je sada vidljiv na zidu, jedan je od najprepoznatljivijih simbola komunističke ideologije. U njegovom historijskom značenju obično se prepoznaje veza između radničke i seljačke klase, odnosno ideja saveza industrijskih radnika i poljoprivrednika. Taj znak bio je naročito rasprostranjen u vremenu socijalističkih država, uključujući i nekadašnju Jugoslaviju.
Na području Bijeljine ovaj simbol nije nepoznat. Može se uočiti i na fasadama pojedinih objekata, što dodatno pokazuje da se u gradskom prostoru pojavljuju različite vrste vizuelnih poruka, od političkih do ideoloških. U slučaju ovog murala, međutim, simbol nije postavljen samostalno, nego kao dio intervencije koja je istovremeno izbrisala lice osobe čiji je lik bio oslikan na zidu.
Takve promjene na javnim površinama rijetko prolaze bez pažnje. U ovom slučaju, oštećenje murala ponovo je otvorilo pitanje odnosa prema sadržajima koji u javnom prostoru nose snažna politička i historijska značenja. Istovremeno, ovaj slučaj pokazuje da zidovi u gradu nisu samo estetske površine, nego i mjesta na kojima se vode tihi, ali vidljivi sporovi o pamćenju i identitetu.
Murali koji izazivaju podjele
Murali s likom Ratka Mladića nisu ograničeni samo na Bijeljinu. Takvi prikazi mogu se vidjeti na fasadama više objekata širom Republike Srpske, ali i u Srbiji, gdje su godinama predmet pažnje javnosti. Njihovo postojanje nije tek pitanje likovne intervencije, nego i javnog stava prema osobi koja je pred međunarodnim pravosudnim institucijama osuđena za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine.
Broj murala posvećenih Mladiću porastao je nakon njegove smrti, a njegovo ime i lik nastavili su da se pojavljuju na različitim lokacijama. Dio tih murala je u više navrata oštećivan, prefarbavan ili naknadno obnavljan, što pokazuje da ovakvi prikazi nisu trajno prihvaćeni ni neupitni. Naprotiv, oni ostaju otvoren poziv na reakciju, bilo da se radi o podršci, osudi ili pokušaju brisanja.
U javnosti se zato iznova postavlja pitanje granice između sjećanja i provokacije, naročito kada su u pitanju osobe za koje su sudski utvrđene teške ratne odgovornosti. Za jedne, ovakvi murali predstavljaju neprihvatljivo veličanje ratnog zločinca; za druge su znak političkog ili lokalnog identiteta. Upravo zbog toga, svaki novi sloj boje na takvom zidu dobija širi značaj od samog fizičkog oštećenja.
Bijeljina je tokom oktobra dobila još jedan mural posvećen Ratku Mladiću, koji je iscrtan u blizini gradskog parka. Time je njegov lik ponovo predstavljen na javnoj površini u istom gradu u kojem se već nalazi mural koji je sada ponovno oštećen. Takvo ponavljanje pokazuje da se ovi prikazi ne pojavljuju kao izolovani slučajevi, već kao dio šire prakse koja se javlja na više mjesta.
Novi mural i njegovo ponovno uništavanje tako stvaraju ciklus u kojem jedna intervencija gotovo odmah rađa drugu. U toj izmjeni ostaje vidljiv trag sukobljenih poruka, ali i činjenica da su murali poput ovog već dugo izvan dometa obične lokalne dekoracije. Oni nose teret historije, sudskih presuda i dubokih podjela koje i dalje oblikuju javni prostor.
Mladićeva smrt i sudski epilog
Ratko Mladić preminuo je 27. augusta ove godine u pritvorskoj jedinici u Hagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio ga je za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom sukoba u Bosni i Hercegovini.
Pravosnažnom presudom utvrđena je njegova odgovornost za zločine počinjene tokom rata, među kojima su i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine. U sudskim postupcima razmatrani su i zločini tokom opsade Sarajeva, progoni, prisilna premještanja stanovništva i drugi oblici nasilja nad civilima. Ti detalji ostali su trajno upisani u sudski zapisnik, bez obzira na kasnije političke i javne interpretacije.
Nakon izricanja prvostepene presude osuđen je na doživotni zatvor, a ta kazna je potvrđena i u žalbenom postupku pred međunarodnim pravosudnim institucijama. Do kraja života nalazio se u pritvoru u Hagu, gdje je i preminuo 27. augusta. Ipak, njegovo ime i dalje ostaje prisutno u javnom prostoru kroz murale, natpise i simboličke poruke koje izazivaju nove rasprave.
U Bijeljini je zato i jedan oštećeni mural mnogo više od običnog grafita. On je postao mjesto na kojem se prelamaju različita tumačenja prošlosti, a svaki novi potez preko lica na zidu mijenja ne samo izgled fasade, nego i ton razgovora koji se oko nje vodi. Upravo tu, na tom zidu, ostaje vidljiv trag jedne priče koja se ne završava s bojom nanesenom preko portreta, nego s pitanjem ko će i kako čitati ono što je na fasadi ostalo nakon posljednjeg precrtavanja.
