Oglasi - Advertisement

Masline su više od ukrasa na tanjiru ili sitnog dodatka mediteranskim jelima: riječ je o plodu koji u sebi nosi niz hranljivih sastojaka, a upravo zbog toga već dugo privlači pažnju nutricionista i istraživača. U svakodnevnoj ishrani najčešće ih doživljavamo kroz ukus i praktičnost, ali iza te jednostavne namirnice stoji bogat sastav koji može imati različite koristi za organizam, od podrške srcu do pomoći u očuvanju zdravlja kože.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Posebno mjesto masline imaju u mediteranskoj ishrani, koju mnogi stručnjaci povezuju s boljim općim zdravstvenim ishodima i manjim rizikom od nekih hroničnih bolesti. Razlog nije samo u samim plodovima, nego i u maslinovom ulju, nezasićenim mastima, vitaminu E i biljnim jedinjenjima s antioksidativnim djelovanjem. Upravo zato masline nisu zanimljive samo kao kulinarski sastojak, već i kao dio šireg prehrambenog obrasca koji se često preporučuje zbog ravnoteže i raznolikosti.

Njihova vrijednost ne ogleda se u tome da djeluju kao čudesna namirnica, nego u činjenici da mogu biti koristan dio svakodnevne prehrane kada se konzumiraju umjereno. Masline se jedu kao predjelo, dodatak salatama, prilog uz glavno jelo ili sastojak različitih namaza i umaka, a pritom ostaju namirnica koja u organizam donosi niz korisnih elemenata.

Važno je, međutim, znati i da nisu bez ograničenja, jer često dolaze u salamuri i mogu sadržavati dosta soli.

Očuvanje vida, zdravlja srca i zaštita ćelija

Jedna od prvih prednosti koja se veže za masline odnosi se na zdravlje očiju. U njihovom sastavu nalaze se vitamin E i drugi antioksidansi koji mogu pomoći u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, a to je posebno važno za osjetljiva tkiva poput očnih.

Iako masline nisu glavni izvor vitamina A, one se mogu uklopiti u ishranu koja već sadrži druge namirnice važne za vid, poput mrkve, bundeve, jaja i zelenog lisnatog povrća.

Zdravlje srca i krvnih sudova još je jedno područje u kojem masline privlače pažnju. Njihove mononezasićene masne kiseline, naročito oleinska kiselina, mogu biti koristan izbor kada zamjenjuju zasićene masti u ishrani. Zbog toga se često ističe i maslinovo ulje, koje može pomoći u održavanju povoljnijeg lipidnog profila, uključujući i nivo LDL holesterola, ako se koristi umjesto maslaca i sličnih namirnica.

U isto vrijeme, masline donose i antioksidanse koji pomažu u zaštiti ćelija od oštećenja. Tu se posebno izdvajaju polifenoli i vitamin E, a upravo zato se ekstra djevičansko maslinovo ulje često proučava u kontekstu zdravlja. Ipak, treba imati u vidu da mnoge masline imaju visok sadržaj soli, pa ljudi s povišenim krvnim pritiskom moraju paziti na količinu koju unose.

Na nivou ćelijske zaštite, masline se dovode u vezu s borbom protiv oksidativnog stresa. To je stanje u kojem u organizmu dolazi do neravnoteže između slobodnih radikala i odbrambenih mehanizama, pa dugoročno može doprinositi razvoju različitih zdravstvenih tegoba. Vitamin E i biljna jedinjenja iz maslina mogu biti dio prehrane koja pomaže organizmu da se bolje nosi s takvim procesima.

Ipak, važno je zadržati mjeru u očekivanjima. Iako se proučava njihov potencijal, ne postoje dovoljno čvrsti dokazi da masline same po sebi povećavaju nivo glutationa ili sprečavaju nastanak raka. Njihova vrijednost je u tome što mogu biti dio prehrane koja je u cjelini raznovrsna, uravnotežena i bogata drugim korisnim namirnicama.

Upala, alergije i tjelesna težina

Masline i maslinovo ulje često se spominju i u kontekstu upalnih procesa. Posebnu pažnju naučnika privlači oleokantal, prirodna supstanca prisutna u ekstra djevičanskom maslinovom ulju, jer se istražuje zbog mogućeg protivupalnog djelovanja. Hronične upale povezane su s nizom oboljenja, zbog čega se namirnice s antioksidansima i zdravim mastima često preporučuju kao dio šire strategije očuvanja zdravlja.

To, međutim, ne znači da masline mogu zamijeniti terapiju koju je propisao ljekar. One mogu biti koristan dio jelovnika, ali ne treba ih posmatrati kao lijek protiv bolova ili sredstvo koje samo po sebi rješava upalne tegobe.

Sličan oprez vrijedi i za alergijske reakcije, jer iako pojedina laboratorijska istraživanja proučavaju djelovanje biljnih jedinjenja iz maslina, nije dovoljno dokazano da bi njihova konzumacija pouzdano spriječila alergije ili ublažila simptome astme kod ljudi.

Kod kontrole tjelesne težine masline imaju zanimljivo mjesto jer mogu pružiti osjećaj sitosti, ali istovremeno nose i određenu količinu kalorija. Kada se koriste umjereno, mogu poboljšati ukus obroka i olakšati da se osoba duže osjeća zadovoljno nakon jela. Njihova prednost je u tome što se dobro uklapaju u salate, sendviče i druga jela, ali porcije ipak treba držati pod kontrolom.

Kontrola tjelesne težine zavisi od mnogo više faktora od samog izbora jedne namirnice. Ulogu imaju ukupan energetski unos, fizička aktivnost, kvalitet ishrane i svakodnevne navike. Zato se ni masline ne mogu posmatrati kao proizvod koji automatski topi masne naslage, ali mogu biti koristan i ukusan dio plana ishrane ako se jedu razumno.

Probava, minerali i mjesto u svakodnevnom jelovniku

Maslinovo ulje je poznato i po tome što može učestvovati u procesima varenja i apsorpcije masti, pa se često spominje u vezi s probavnim sistemom. U tradicionalnoj mediteranskoj ishrani, gdje zauzima važno mjesto, takva uloga se već dugo cijeni. Ipak, tvrdnje da masline liječe gastritis ili čir na želucu nisu dovoljno naučno potvrđene, pa osobe s probavnim smetnjama trebaju pratiti kako njihovo tijelo reaguje na određenu hranu.

U istom okviru treba posmatrati i njihov sadržaj vlakana. Masline ih imaju manje nego mnoge druge biljne namirnice, pa se ne mogu osloniti kao glavni izvor za urednu probavu. Mnogo su korisnije kada se kombinuju s povrćem, voćem, mahunarkama i integralnim žitaricama, što je i osnovni princip prehrane koja podržava zdrav rad crijeva i cjelokupni metabolizam.

Masline sadrže i određenu količinu željeza, a crne masline ga mogu imati više od nekih zelenih sorti, zavisno od načina prerade. Ipak, one nisu dovoljno bogat izvor ovog minerala da bi predstavljale glavni oslonac u prevenciji anemije. Za bolji unos željeza i dalje su važniji mahunarke, meso, sjemenke i druge namirnice, uz vitamin C koji poboljšava njegovu apsorpciju.

U praksi, masline su jednostavan dodatak koji može obogatiti obrok i donijeti korisne masne kiseline te antioksidanse. Njihov karakterističan ukus čini ih privlačnim mnogim ljudima, a upotreba u salatama, sendvičima, umacima i jelima s povrćem omogućava da se uključe u prehranu bez komplikacija. Najveća vrijednost ostaje u umjerenosti: dovoljno da doprinesu ukusu i sastavu tanjira, ali ne toliko da se zanemare so i kalorije.

Zbog toga masline i dalje imaju posebno mjesto u ishrani ljudi koji žele spojiti tradiciju i nutritivnu vrijednost. U njima se susreću ukus, povijest i korisni sastojci, a upravo taj spoj objašnjava zašto su i danas prisutne u tolikom broju kuhinja. Kada se koriste razumno, ostaju namirnica koja može lako postati dio navike, a ne samo povremeni dodatak na tanjiru.